Bilješke o piscu:
Miguel de Cervantes Saavedra rođen je 1547., a umro je 1616. Bio je najveći
španjolski pripovijedač. Mladost provodi u vojničkoj službi, gdje biva teško
ranjen i poslije do pada ropstva, a po povratku u domovini bavi se književnim
radom i živi u trajnoj oskudici; zbog novčanih neprilika dospijeva i u zatvor, u
kojem počinje svog Don Quijota. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih
djela napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele i konačno svoje glavno
djelo, besmrtni roman o Bistrom vitezu don Quijotu od Manche.
Mjesto radnje:
Španjolska
Kratki sadržaj:
Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi
za pustolovinama. Na polju kojim su putovali bile su vjetrenjače. Čim ih je
ugledao don Quijote se zaletio na njih misleći da su to gorostasi. Njegov sluga
ga je htio zaustaviti ali mu to nije uspjelo.Kad je don Quijote došao blizu
vjetrnjača uzeo je koplje i zaletio se na prvu vjetrenjaču. Propiknuo je krilo
vjetrnjače koje se okretalo. Krilo ga je podignulo skupa s kopljem i zatim ga
bacilo na pod. Nedugo zatim došao je njegov sluga i pomogao mu ustati se. Nakon
toga nastavili su svoj put. Koplje je bilo polomljeno pa je don Quijote odlučio
napraviti novo. Drugog dana stigli su u klanac Lapice. Na svom putu sreli su dva
fratra i kočiju sa nekom gospođom iz Vizcaye. Don Quijote je mislio da su fratri
otmičari te se zaletio na njih sa svojim kopljem. Nakon što je skoro probio
jednog fratra, fratri su se prestrašili te pobjegli. Don Quijote se zatim
približio kočiji kako bi razgovarao sa gospođom. Konjušar koji je vidio da don
Quijote ne želi pustiti kočiju, nego želi vratiti kočiju u Toboso, napao je don
Quijota i oni su se uskoro našli u dvoboju mačevima. Svi su htjeli spriječiti
taj dvoboj ali nitko nije uspio.
O djelu:
Zamišljen kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške
romane, Don Quijote je u toku stvaranja prerastao piščeve intencije i postao
djelom općeljudske vrijednosti, u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze
oživljuju dvije razne Španjolske, dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme
čovječanstva – sukob izmedu ideala i stvarnosti. Plastično ocrtani likovi,
stilska iznijansiranost izraza, jednostavan, zdravi topao humor kojim je prožeto
cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg čitaoca, optimizam i duboki
humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika, stvorili su od
Don Quijta ne samo jedno od najvrijednijih već i jedno od najpoznatijih i
najčitanijih djela svjetske književnosti. Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne
može pobjeći od svarnosti.
Analiza likova:
Don Quijote
Glavni lik u ovom djelu. Bio je željan akcije i išao je u potragu za njom. Uz
to bio je i vrlo nespretan. Previše je čitao viteške romane i živio je u mašti.
Njegova velika ljubav bila je seljanka kojoj je dao ime Dulcinea. Dok mu je bilo
dosadno on je mislio na nju.
Sancho Panza
On je Don Quijotov štitonoša. Vrlo je ponosan na to i vjerno služi svog
gospodara. Od svega toga on ima koristi i prati don Quijota kako bi se obogatio
od plijena.
Kompozicija djela:
Ovo djelo napisano je kao roman. Podijeljeno je na knjige koje se dijele na
glave. Kompozicija je kronološka tj. teče svojim tijekom. U ovom odlomku pisac
nas uvodi u radnju, tj. piše in medias res tehnikom pisanja.
Stil, jezik i tehnika pisanja:
Ovo djelo je pisano jednostavno. Ima opisivanja i pripovijedanja uz
koje se pojavljuje i dijalog. U djelu ima i usporedbi, epiteta i
metafora.
Cijelo djelo je pisano u raznim pripovijetkama.
Kratki sadržaj:
Don Quijote i njegov sluga Sancho Panza putovali su u klanac Lapice u potrazi
za pustolovinama. Na jednom djelu puta Don je rekao Sanchu da on nije vitez i da
mu on ne smije pomagati u borbi čak ni kada se nađe u opasnosti. Putem kojim su
prolazili naišli su na vjetrenjače, te je Don Quijote misleći da su to divovi
čvrsto primio koplje uza se i zaletio se na njih u nadi da će ih poraziti u ime
Dulcineje od Tobosa. Zaletivši se u prvu propiknuo je njeno krilo koje ga je
podiglo skupa sa kopljem i bacilo na pod. Vidjevši to Sancho je hitro došao do
svog gospodara da bi mu pomogao. Nakon toga nastavili su svoje putovanje tražeći
nove pustolovine te je Don Quijote odlučio napraviti novo koplje. Stigavši u
klanac Lapice sreli su dva fratra za koje je Don držao da su čarobnjaci te ih
napao. Kada ih je potukao rekao im je da idu do Dulcineje i kažu joj da kako se
on hrabro bori. Don Quijote i Sancho nastaviše put. Pustolovine su se nizale
jedna za drugom. Tako je jednom Don izbavio 10 svezanih galijaša držeći da su
nepravedno osuđeni.Drugi je put napao redovnike koji su nosili lijes na groblje
sluteći mračan zločin, dok je treći put napao stado ovaca i usmrtio 7 ovana.
Stigavši u krčmu koja im je bila na putu, jednu noć Don je mačem izbo vinske
bačve što su se nalazile u toj krčmi misleći da su to divovi. Nakon nekoliko
dana u grad su stigi redarstvenici koji su uhitili Dona i odveli ga kući, da bi
on nakon samo nekoliko dana opet pobjegao. Ovoga je puta išao u Zaragozu na
veliki turnir na kojemu je silno želio pobijediti. Tamo je naišao na drugog
viteza koji je imao srebrni mjesec nacrtan na štitu. Vitez ga je izazvao,
porazio i rekao mu da mora otići kući i tamo biti godinu dana. Vrativši se kući
obradovali su sve tamošnje mještane, kojima su ispričali sve svoje doživljaje.
No jednoga dana legne Don Quijote u postelju, oprosti se od sviju posebice od
Sancha, zatvori oči i više se nikad ne probudi. Umro je sa svojim snom.
Analiza likova:
Don Quijote
Umišljeni starac, pomalo naivan i lakovjeran, ali ujedno hrabar i
odlučan čovjek dobra srca. Živi u nekome svomezamišljenome svijetu.
Boreći se za svoje ideale nekadanije niti svjestan da čini zlo.
Častan i plemenit čovjek kojise uvijek drži svojih načela i ideja.
Sancho Panza
Don Quijoteov vjerni pratitelj i pokorni sluga. Vrlonaivan, miroljubiv
čovjek isto tako dobra srca. Pri svakoj Donovoj odluci da učini nešto
sluludo i nečuveno on ganastoji zaustaviti ali svaki put, redovito ne
uspijeva.Vjeran, pokoran i veoma dobar, i brižan čovjek.
Dojam o djelu:
Don Quijote je žanr knjiga kakve sa zadovoljstvom čitam zbog jednostavnosti
pisanja i lakoće čitanja. Djelo je bogato akcije,
suludih činova, i naivnih scena.
Sadržaj:
U neko selu Manchi živio je plemić po dobi pedesetih i bio je snažna rasta,
suhonjav i mršav. Prezime mu je neki kažu Quijada neki Quesada a zvao se
Quijana.Taj plemić čitao je puno viteških knjiga tako da se nije od knjige
odvajao, a sve te rečenice ishlapile su mu mozak. U selu bijaše dva njegova
prijatelja od kojih je jedan župnik, a drugi majstor Nicolas, s kojima je
svakodnevno raspravljao koji je vitez iz knjiga koje je on čitao bolji. No
naposljetku nakon tolikih viteških knjiga sine mu neobična zamisao. Želio se
prerušiti u viteza i hitati u pustolove, pravdati nepravdu, boriti se za svoju
državu. Pošto je u kući imao pradjedovsku vitešku opremu, očisti je, nađe sebi
koplje i konja. Pošto je doslovce svaki vitez imao neobično ime, nadjene on sebi
ime don Quijote od Manche, svom konju nadjene ime Rocinante, a svojoj
izmišljenoj ljubavi koja je živjela kako kažu u susjednom selu imena Aldonza
Lorenzo, nadjene ime Dulcinea od Tobosa.Nakon što je sve spremno dočekao izjaše
on iz svoje kuće razmišljajući kako on još nije pravi vitez jer još uvijek nije
ovitežen, smišljajući još itekakve ludorije koje su mu se uma hvatale. Jahao je
gotovo cijeli dan razmišljajući kako će nabasati na neki otmjen dvor,a kralj
koji bijaše u tom dvoru će ga proglasiti vitezom. Tako on sav iscrpljen, gladan
i pao s uma naiđe na krčmu. Na vratima naiđe na dvije djevojke no kad ga
djevojke ugledaše onakvog u oklopu poboje se i počnu bježati u čemu ih spriječi
don Quijote rekavši im da se ne trebaju bojati.
No uvidjevši da je on skrenuo s uma djevojke se počevše smijati u sav glas, a
sam don Quijote drži u sebi rastući bijes. Na to izleti neki krčmar kad spazi
don Quijotea i sam se počne smijati. No kako je i on uvidio da je ovaj skrenuo s
uma odluči mu se uljudno obratiti kako bi ovaj mislio da mu se obraća neki
dvoranin. Krčmar mu ponudiše da prespava na što ga don Quijote prozove
kaštelanom, a djevojke prozva damama. Djevojke ga priupitaju bi li štogod pojeo
skidavši mu istovremeno oklop, ali šljema mu skinuti ne mogaše.Nakon oskudnog
jela otiđe on do krčmara i zamoli ga da ga oviteži te ga moli za milost da to
bude u kapelici pokraj dvora, i reče da će stražariti cijelu noć ispred kapelice
kako bi sljedećeg jutra bio ovitežen. Krčmar ga i nije shvatio ozbiljno, ali don
Quijote je za sve bio posve ozbiljan, pristao je na njegovu molbu.Krčmar te
večeri dok je ovaj stražario ispred krčme ispripovijeda svima ostalima koji su
se okupili u krčmi. Jedan mazgar trebao je nahraniti svoje mazge, a pošto je don
Quijote svoje oružje stavio na valuv mazgar ga pokuša pomaknuti na što će ovaj
da ne smije dirati to oružje bez njegovog dopuštenja ako ne želi da ostane bez
glave. Mazgar to olako shvati i ide da pomakne oružje a don Quijote nije hvatao
priliku već je digao koplje i kopljem mazgara udario po glavi da se ovaj srovao
na pod onesvješćen.
Tako dođe i drugi mazgar ne znajući što se dogodilo pokuša maknuti njegovo
oružje ali i ovaj padne, ali ovaj put sa četiri kvrge na glavi. To uviđe krčmar
i uputi se ka mjestu događaja, i rekao je don Quijoteu da će ga istog časa
ovitežit kako bi se ovaj odvukao iz njegove krčme. Nakon što ga je krčmar
ovitežio ovaj sav zadovoljan ode iz krčme.Sljedeće zore sav sretan nastavio je
svoje putovanje i negdje u daljini čuo je jauke nekog malog dječaka. Kako je bio
ovitežen čekao je samo priliku kako bi po prvi put nepravdu opravdao pa tako ode
na mjesto događaja. Vidje on da tamo neki seljanin tuče nekog mladića zato što
mu je ovaj svaki dan izgubio po jednu ovcu dok je vodio stado. Don Quijote
zapovijedi seljaninu da oslobodio mladića te da mu otplati sve dugove koje mu
duguje, a ako to ne učini da će ga prema viteškim zakonima morati napasti što bi
seljanina koštalo glave. Seljanin naime obeća don Quijoteu da će platiti mladića
svih onih devet mjeseci što mu dugovaše u realima pa don Quijote ode upozorivši
ga da ako svoju dužnost ne izvrši da će ga pronaći.Nakon što je don Quijote
otišao seljanin nije ozbiljno shvatio što mu je ovaj rekao i nastavio je tući
već iznemoglog mladića.Dok je tako don Quoijote lutao naiđe na skupinu trgovaca
koji su putovali za svojim poslom. Kad ih don Quijote ugleda zaustavi ih pa ih
pita da priznaju da je njegova ljubav carica od Manche Dulcinea od Tobota
najljepša na svijetu na što oni odgovore negativno jer gospođicu nisu vidjeli.
Kažu oni da im pokaže i najmanju sliku ako postoji pa i da je najružnija
djevojka na svijetu oni će odgovoriti da je najljepša. To je don Quijotea
razjarilo i pojurio je na gomilu trgovaca no konj pošto je bio sav iznemogao od
putovanja padne, a ovaj se skotrlja niz padinu ne mogavši se dići. Tada jedan od
mazgarskih momaka pohita za njim i isprebija ga na živu glavu. Naposljetku ga
tako ispremlaćena, nađe seljak iz njegova mjesta i povede ga kući.U međuvremenu
u njegovoj sobi su se događale neke druge stvari. Onaj njegov prijatelj župnik i
brijač te njegova gazdarica spaljivali su sve one viteške knjige koje je on
čitao i čitavši ih izgubio razum. To je ujedino bio i razlog zašto su ih
spaljivali jer su mislili da ako on kad se probudi uvidi da njegovih knjiga nema
doći će ka razumu.Nakon što se don Quijote probudio na svoje oči prvoga je
ugledao svojeg siromašnog susjeda koji mu je također bio prijatelj. Don Quijote
mu je obećao da ako bude pošao sa njim kao njegov sluga i štitonoša da će mu
osvojiti otok, a možda čak i imenovati za kralja neke kraljevine koju će on
osvojiti. Ime mu je bilo Sancho Panza, a pošto je bio siromašan on pristaje na
njegovu ponudu i sutradan obojica u ranu jutarnju zoru iziđu iz kuće sa bisagima
i krenu na putovanje.
Bilješke o piscu:
Miguel de Cervantes Saavedra(1547. – 1616.) je bio pisac koji je značio
najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega
vremena.Rođen je u gradiću Alcala de Henares,nedaleko od Madrida,kao četvrto
od sedmero djece siromašna kirurga.Tijekom rane mladosti često je sa svojom
obitelji mijenjao mjesto boravka.Školovao se u rodnom mijestu,Sevilli i
Madridu,gdje je počeo pisati svoje prve pjesme.Sa dvadeset godina,kao član
pratnje kardinala Acqavive,papina legata u Španjolskoj,odlazi u Italiju.Tu je
upoznao i talijansku književnost i život,bujniji i slobodniji nego u svojoj
domovini.Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u
Alžir.Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku.Ali,ni u domovini ga
nije dočekala sreća.Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog
vojnika.U 37. godini se ženi,a od 1582. godine se okreće literaturi,no njegovi
kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača.Godine 1585. izdao je pastoralni
roman “Galatea”.Unatoč popularnosti takvih romana,ovo Cervantesovo djelo nije
polučilo slavu i novac kojima se on nadao.Tada ga stečaj novčara,kod kojega je
položio svoj novac,upropaštava i dovodi u zatvor.U tamnici piše prva poglavlja
“Don Quijotea” koji će biti objavljen 1605. pod naslovom “Oštroumni vitez Don
Quijote od Manche,prvi dio” i postiže veliki uspijeh.Cervantes razvija vrlo živu
književnu djelatnost.Izdaje zbirku od dvanaest novela “Uzorne novele”,kojom tu
proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost ;satiričko didaktičku poemu “Put na
Parnas” i “Osam komedija i osam novih međuigri”.Potaknut objavljivanjem nastavka
romana “Don Quijote” Alonza Fernandeza de Avellaneda,Cervantes objavljuje svoj
nastavak romana.Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman
“Persiles i Sigismunda”,objavljen posmrtno.Cervantes je umro u Madridu iste
godine kada i Shakespeare.
Vrsta djela:
Satirički viteški roman
Mjesto radnje:
Španjolska
Vrijeme radnje:
16.stoljeće
Tema:
Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu SanchaPanze
Motivi:
Viteštvo,životi vitezova srednjeg vijeka,njihove osobine ikarakter,
te opće društveno stanje toga doba.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Fiktivni svijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje daživi,
te posljedicenjegovog djelovanja pod tomzabludom.
Sadržaj:
U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso
Quijano.Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje
traži u čitanju viteških knjiga.Uronivši u taj fantastični svijet,”osuši mu se
mozak i pamet mu se pomuti” te odluči obnoviti drevno viteštvo.Nastojeći što
više sličiti junacima iz svojih knjiga načini nezgrapnu bojnu opremu,staro
kljuse nazva Rocinante,a sebe Don Quijote od Manche.Kako su svi
vitezovi-lutalice bili zaljubljeni,on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz
obližnjeg sela,obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame.
Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom.
Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice,koja mu se učini
dvorcem.Gostioničara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom
ceremonijalu oviteži,što gostioničar,veliki šaljivac,prihvati.Tako Don Quijote
postane pravi vitez.Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao
dugo tražiti.Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka – pastira u njegovoj
službi,kažnjava udarcima remena zbog nemara.
Don Quijote, naravno, stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu
obećanju, krene dalje, ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače
kažnjen. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast
Dulcineji od Tobosa, njegovoj izabranici. Videći pred sobom mahnita starca
mazgari su ga propisno istukli. Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova
mjesta i povede kući. Vidjevši ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu župnika i
brijača ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju
u kojoj su one bile, a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli
čarobnjak učinio da soba nestane. Činilo se da je Don Quijote došao pameti, no
potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s
njime krene na put. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača, a Don Quijoteu
se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj. Nedugo zatim
susreću dva fratra, koji preplašeni pobjegnu, i kočiju sa pratnjom. Na Don
Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica
sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha.
Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do
krčme gdje se o njima brine krčmarica, njena kćerka i služavka. Tu se s njima
našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke.
Kada Don Quijote ode ne plativši račun, smatravši da mu to ne dopušta viteški
red, krčmar se obrati Sanchu. Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga
odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli. Nakon toga Don Quijote
doživljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj.
Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te oslobađa zarobljenike koji
su se uputili na galiju, nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih
kraljevi čuvari ne uhvate. Don Quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji, a on za
to vrijeme čeka u gori. Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za
njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime. Kada su ga
konačno našli, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući.
Don Quijote, koji je u međuvremenu prizdravio, ali ne i došao pameti, praćen
vjernim perjanikom, treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja.
Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju. Sancho, koji
je trebao udesiti susret, odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku
koju sretnu kaže da je Dulcineja. Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može
biti ona, već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu.
Mučen tim mislima, Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi
kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao,
pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se
ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa
župnikom i brijačem, odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da
ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući. Nakon
boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitničkim
životom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka
čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu. Nakon toga odlaze na
vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho. Usred vjenčanja mladić
Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito
tijelo, a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. Time on ostvaruje
svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt
oženi sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji
su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov
vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i
nezgode,
a među najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim
lutkama. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro
upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun.
Njihov plan bio je jednostavan:podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa
pričama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike počasti, dvorjanke se
zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti
oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem. Vojvoda postavlja Sancha
za upravitelja “otoka” Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće
iznenađenje. Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don
Quijoteu.
Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od
Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odriče života
skitnika – viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo Don
Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u
međuvremenu susreo, no vrativši se kući, oboli. Izneneđujuće, on se odriče
svojih viteških lutanja kao ludosti te, primivši posljednju pomast, umire kao
Alonso Quijano.
Analiza glavnih likova:
Don Quijoteje na početku romana Alonso Quijano, “plemić koji se po
dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta, suhovljav, mršav u licu, veliki
ranoranilac i ljubitelj lova”. Odjednom spazi čari čitanja starih viteških
romana i poslije i sam, pomućenog uma od tolikog čitanja, odluči postati vitez i
odlazi u pustolovine po Španjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan,
postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima,
plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrače
veličinom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, već sam način njegova
postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac
mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbačen od
okoline, već uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne čini tako. Don
Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i
uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je luđak, ali mudar
i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama
je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa
prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan
je najvećim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don
Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.
Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik. Fizički izgled mu je opisan
vrlo škrto, ali istovremeno i precizno kada se kaže da je “imao golemutrbušinu,
a nizak rast i tanke noge”. Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez
mnogo “soli u glavi”, u budućnosti se dokazuje suprotno. On je Don Quijoteva
čista suprotnost. Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički
nastrojen, Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi. Nasuprot Don
Quijoteu, on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko
može. Pohlepan je i sebičan, ne okljeva opljačkati ni fratra. Sklon je citiranju
malograđanskih poslovica i izreka, pa ga čak i sam Don Quijote traži da se
odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet
te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea
na samrti uvjerava da će postati pastiri. Tu njegova privrženost vladaru dolazi
do izražaja više nego ikada, jer mu on više ništa ne može niti želi obećati, a
Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.
Sporedni likovi:
Gazdarica, sinovica, brijač, pop, Don Roland, vojvoda, vojvodkinja,
župnik, kanonik, fratri, krčmar, krčmarica, seljanke, Tome Cecial,
Kiterija,
Basilio, Tereza, DonPedroRecio, Don Antonio, Sanson Carrasco, mazgari,
galijaši, glumci itd.
Izvantekstovni odnosi:
Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju
koja se ne vidi iz glavne, već stoji u njenoj pozadini. Naime, Don
Quijotea
kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mještani bakalar
Sanson Carrasca, župnik, brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i
poljuljanu pamet. Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama,
pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti.
To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam često
daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi “vuku za nos”;tj.
pretvaraju se da ih cijene i poštuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti
ne vide.
Ideja:
Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.
Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati. Dokaz je Don
Quijote.
Stil i jezik:
Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom,
ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u
svoje djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke više a neke manje u svezi
sa tijekom glavne radnje(novela o Kiteriji i Basiliju). On sam objašnjava taj
postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovjedanja o samoj dvojici
glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu
upozorava lik Sansona
Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu;u njemu nema umetnutih
novela. Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on
govori o pisanju romana “Bistri vitez Don Quijote od Manche”, a u drugom dijelu
o lažnom(Avellenadinom) nastavku romana. Često se pjavljuju latinski izrazi
poput “tantum pellis et ossa fuit”, poslovice kao što je “nije zlato sve što
sja” i citati. Cervantes upotrebljava poredbe(skitnik vitez bez ljubavi drvo je
bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore(zatrpati provaliju
straha;osvjetliti zbrku smetenosti). Služi se pripovijedanjm, dijalogom i
opisivanjem.
Kritika djela:
“Vjerojatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio
toliko problema, koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo
toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini, a
nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jest Cervantesova veličina, jer nam
uvijek nameće nešto drugo, ozbiljnije i šire od onoga što kaže. Njegove riječi,
zbivanja, prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu. Uvijek nas navodi na
razmišljanje. Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra, treba
čitati misleći. Njegovoj riznici poslovica, narodnih izreka i primjera iz života
nema kraja. Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja. Ovo veliko
djelo nikada nijedna epoha nije odbacila. U različitim vremenima sudilo se o
njemu različito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo
toga za sebe. “Don Quijote” je od samog početka bio i ostao živ i kako je
vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala. Poslije “Biblije”, “Don
Quijote” je doživio najviše prijevoda.”
Dojam o djelu:
Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno
ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo. Radnja je zasićena
tolikim uzbuđenjem, neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom, da
čitatelja doslovno “ljepi” za stolicom. Ipak, uz sve najveće pohvale ne mogu se
oteti dojmu da mi se 1. dio ipak više svidio od 2. dijela. Iz piščeve biografije
saznajemo da je 1. dio napisao u tamnici. Mogući uzrok?
No comments:
Post a Comment