Mato Lovrak – Vlak u snijegu
Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban,
Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad.
Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku
su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u
bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme
i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari
oslobađaju vlak.
Kratak sadržaj – Roman Vlak u
snijegu (prvotno naslovljen kao Djeca Velikog Sela), napisao
je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Inspiriran je
stvarnim događajima.
U sredini velikog sela najveća kuća je škola. Iznutra i nije baš tako lijepa,
klupe su tvrde i stare, malo veselja i ljepote joj daju slike dječijih radova
koji vise na zidovima. Među njenim brojnim đacima je i troje djece iz zaseoka
koji se zove Jabukovac. To su Ljuban, Pero i Draga. Oni idu u četvrti razred,
ali Ljuban, Pero i Draga ne razgovaraju još od prvog razreda. Bilo je to jednog
dana kad su se igrali svatova, mladoženja je bio Pero a mladenka je bila Draga.
No problem je bio u tome što u svatove nije bio pozvan Ljuban i on se zbog toga
naljutio. Zato se baš kad je svadba bila na vrhuncu iz grmlja začulo neko
mumljanje a potom je izvirila konjska lobanja. Svi su se prestrašili i nastala
je jurnjava i dernjava. Mladoženja je od straha ostavio mladenku i pobjegao,
jedino je Draga imala hrabrosti i ostala. Otkrila je Ljubanovu šalu i između
njih došlo je do svađe. Ljuban joj je predlagao da izabere drugog mladoženju a
ona je baš izabrala njega. Međutim Ljuban pomalo zbunjen odbija njenu ponudu,
jer mu je otac rekao da će se ženiti tek kad odsluži vojsku. Draga se tada
uvrijedila i prestala snjim razgovarati. I tako Draga, Ljuban i Pero svakodnevno
pješače iz Jabukovca u školu. Jednog dana učitelj je predložio dfa organiziraju
zadrugu koja se sam brine o radu, rtedu i uspijehu svoje zajednice. Nakon
komplikacija okmo izbora domaćina koji će voditi zadrugu i perinog podmićivanja
da glasaju za njega ipak je izabran Ljuban. Na kraju prvog važnog sastanka
Ljuban je pročitao pismo jednog liječnika iz grada. U pismu se poziovalo školu
da dođu razgledati higijensku izložbu. Nakon što su sve sredili odredili su dan
putovanja 8 veljače. Putovanje je bilo uzbudljivo, Nada koja je imala najljepši
rukopis preko cijelog vagona napisala je “Zadruga Ljubanovac” . U gradu su se
osjećali kao u nekom čudesnom svijetu, nakon higijenske izložbe posjetili su
novinarsku tiskaru, tvornicu suhomesnatih proizvoda i tvornicu čokolade. Dok su
šetali gradom spustila se prava sniježna mećava, zatim su otišli u kino. Za
vrijeme predstave učitelju je pozlilo pa je odvezen u bolnicu. Tako je zadruga
prepuštena sama sebi. Nakon toga su djeca došla na kolodvor i prije nego što su
ušli u vlak stiglo je pismo od učitelja s porukom ” A vi budite pametni i sad
pokažite da ste zadruga i da ćete moći i bez mene kući. Ljubane! ne daj nikome
izlaziti iz vagona do našeg sela. Držite se junački”. Kad su krenuli kondukter
je rekao Ljubanu da bi snijeg mogao zaustaviti vlak pa bi se putovanje moglo
oduljiti. Tada je ljuban naredio da svu hranu skupe na jedno mjesto i dsa je
ravnomjerno dijele svakom od djece. Oni koji to neće nisu više članovi
zadruge.
Bilo je i takvih koji nisu htjeli dati svoju hranu a predvodio ih je Pero.
Toj skupini se pridružila i Draga koja se nije dobro osjećala samo zato što je
bila još vijek ljuta na Ljubana. U perrinoj grupi došlo je do nesuglasica,
jedanse dječak htjeo vratiti zadrugarima ali ovi ga nisu primili tad je vlak
naglo stao. Ljuban je svima podijelio jedan obrok hrane a Perina družina je
pojela sve što je imala. Strojovođa i ložač otkopčali su lokomotivu s namjerom
da probiju sniježni nanos, ali nisu uspjeli, lokomotiva se zabila u snijeg i
nije mogla maketi. Vagoni su ostali bez grijanja. Zavladao je strah od
smrzavanja, ali dobili su kantu sa žarom gdje su se mogli grijati i straha je
nstalo. Ljuban je zadrugu podijelio u tri grupe, koji su naizmjenice rukama i
nogama odgrtali snijeg od lokomotive. Neki su članovi jako ozebli pa su ih
smještali u vagon koji su nazvali bolesničkim. Iz Prerine grupe se najprije
vrati jedan član, pa onda još trojica. Draga se teško razboljela pa je Ljuban
otrčao i prenijeo je u bolesnički vagon. Zajedničkim naporom zadrugara i
strojovođe lokomotiva je oslobođena i priključena na vagone, koji su se počeli
zagrijavati. Nakon svih uzbuđenja zadrugari su jeli i zaspali u toplom vagonu.
To je iskoristio Pero , dovukao se do hrane i počeo krasti, usred krađe Ljuban
koji se pravio da spava sčepa Peru ali on uspije pobjeći i sakriti se u zahodu.
Ljuban potrča za njim izvuče ga iz zahoda i nastade žestoka tučnjava. Pero je
iskočio iz vagona i pao u dubok snijeg i zamalo se ugušio, ali Ljuban se
smilovao i izvukao ga. Umjesto zahvalnosti Pero ga pokuša izbaciti iz vlaka, ali
nije uspio. Ljuban ga opet istuče tako da je ovaj opet molio za milost i oprost.
N kraju se ljuban smilovao dao mu jesti i da spava u vagonu s drugim
zadrugarima. Nakon toga konačno stigne pomoć iz grada i vlak kreće put Velikog
sela. Na željezničkoj postaji zabrinuti roditelji jedva su dočekali svoju djecu.
Svi su se sretno vratili a Ljuban, Draga i Pero po prvi put su išli u svoj
Jabukovac zajedno u sankama Perina oca koji se prilično rasrdio na svog sina kad
je od konduktera čuo da se on odvajajo od ostalih.
Mjesto radnje – Veliko Selo, grad Zagreb, vlak
Vrijeme radnje – zima, 8. veljače
Glavni likovi – Ljuban, Pero i Draga
Njih troje idu u istu školu i u isti razred. Ista cesta vodi ih do škole ali
oni često njome ne idu zajedno u školu. Među njima, kao i među svom djecom, ima
puno svađe, prepirke, ljubomore i tučnjave.
Ljuban – vođa zadruge “Ljubanovac”, ponosan što je domaćin
zadruge, brine za zadrugu kao otac, pravedan, na početku romana uplašio je
svatove, plemenit, strog, ozbiljan, dobar, hrabar, pametan, domišljat, spretan,
dolazi iz siromašne obitelji, marljiv (vrijedan), pošten, voli pomagati drugima,
daje savjete, voli šale, uredan, voli čistoću i red, voli lijepo mirisati, voli
zvoniti zvonom, živahan, pažljiv, odgovoran, ljubazan, nije pohlepan i
osvetoljubiv.
– Ljuban je bio vrlo pošten prema družini. Htio je svima pomoći i davao je
svima savjete. (Sanja)
– Ljuban je bio iz jako siromašne obitelji i često su mu se rugali zbog toga.
Zvali su ga bogec. On je bio jako marljiv i volio je ići u školu. Zbog svoje
dobrote i poštenja postao je domaćinom zadruge. Bio je pravedan i iskren. U
vlaku je brinuo za sve zadrugare. Nije htio priznati da je zaljubljen u Dragu.
(Lea)
– Ljuban je drag zato što je pomagao Dragi dok je bila bolesna. Naredio je
svima da mu daju svoje košulje i da ih namoče hladnom vodom. Bio je pošten pa ga
je većina izabrala za domaćina zadruge. Bio je pravi prijatelj jer je drugima
davao savjete i volio im je pomoći kao što je pomogao Dragi. Bio je vrijedan,
pomogao je izvući vlak iz snijega. (Nika)
– Ljuban je bio odgovoran, brinuo se za svoje zadrugare, da stignu kućama
živi i zdravi. Bio je pravedan jer je sakupio hranu i odjeću, podijelio ju da
imaju svi jednako. Bio je vrijedan jer se cijelo vrijeme brinuo za svoje bolesne
zadrugare i išao sa svojom smjenom razgrtati snijeg. (Karolina)
Pero – lukav, zloban, razmažen, sebičan, dolazi iz bogate
obitelji, potkupljiv, neuredan, grub, pravi se važan, želi uvijek biti najbolji
u svemu, bahat, podmukao, nepravedan, nekulturan, ljubomoran (zavidan), lijen,
voli samo sebe, sin jedinac, neiskren, nema osjećaja za druge, podmeće drugima,
osjetljiv, svađalica (svadljiv), voli se tući, kada se potuče moli za milost,
ratoboran, kukavica, tužibaba, slabić, ne voli Ljubana, nagovara učenike iz
razreda da ga izaberu za domaćina, na kraju se popravio.
– Bio je vrlo tvrdoglav, htio je da uvijek bude najbolji i nije bio dobar
prijatelj. (Sanja)
– Perini roditelji bili su bogati pa je Pero cijelo vrijeme mislio da je on
bolji od ostalih. Podijelio je učenicima iz razreda slatkiše da ga izaberu za
domaćina. Na kraju je imao samo jedan glas jer je glasao sam za sebe. Bio je
nepošten, neiskren, mislio je samo na sebe i bio je velika kukavica. (Lea)
– Pero nikada nije bio pošten prijatelj jer je uvijek tražio nešto za uzvrat.
Bio je škrt, dok su drugi bili u nevolji nije želio dijeliti svoju hranu. Dok su
svi zaspali bio je poput lopova, htio je od drugih uzeti hranu. Pero nije bio
dobar dječak, bio je protiv svih, zao i izdajica. (Nika)
– Bio je ljubomoran jer su Ljubana izabrali za domaćina. Bio je nepravedan
jer je podijelio zadrugu. Bio je zločest jer je pokušao ukrasti hranu i tukao se
sa Ljubanom. (Karolina)
Draga – dobra, lijepa, marljiva, bistra, mudra, pametna,
voli učiti, domišljata, sviđa joj se Ljuban ali se ipak ljuti na njega, ne voli
Peru, nježna, ima kovrčavu kosu, dobra prijateljica, nagovarala je druge
djevojčice iz razreda da ju izaberu za domaćina(cu), osjećajna, uvredljiva,
ponekad tvrdoglava, shvatila je važnost prijateljstva i zadruge, ponosna,
osjetljiva, preozbiljna za svoje godine, kada vidi da je pogriješila pokušava to
ispraviti, bolesna, ozdravilaje, na kraju je shvatila važnost prijateljstva i
zajedništva.
– Draga je bila dobra i poslušna djevojčica. Na putu iz grada jako se
razboljela. Bila je zaljubljena u Ljubana. (Lea)
– Draga nije bila poputdrugih tako glasna, ona je bila tiha. Nije bila gruba
poput Pere već je bila nježna. Na tom putovanju se jako razboljela, bila je
blijeda, vrlo slaba i imala je veliku vrućicu. Bila je jako dobra djevojčica.
(Nika)
– Draga je bila dobra jer se ipak pridružila zadrugarima i molila Ljubana da
joj oprosti što je otišla za Perom. (Karolina)
Sporedni likovi
Kondukter – simpatičan, blag, dobrodušan, pun razumijevanja,
vjeruje djeci, pouzdan, jako je zavolio Ljubana, brine se za sve putnike jednako
brižno, podržavao je i hvalio marljivost djece
– Kondukter u početku nije bio zadovoljan što će tolika djeca putovati
njegovim vlakom ali kad je vidio kako su zadrugari složni promijenio je
mišljenje. Jako je zavolio Ljubana. (Lea)
– Kondukter je bio pošten i pravedan. Bio je strog i napravio je reda u
vlaku. Bio je odlučan jer je donosio prave odluke u najtežim trenucima.
(Nika)
– Kondukter je bio pravedan jer kad su se zadrugari podijelili u dvije grupe,
omogućio im je da svaka grupa bude u svom vagonu. Bio je dobar zato što je
bolesne zadrugare smjestio u topliji vagon drugog razreda. (Karolina)
Učitelj – pokretač osnivanja zadruge, brižan, dobar,
plemenit, voli svoje učenike, poticao je djecu na poštenje i zajedništvo
– Učitelj je bio jako dobar prema djeci koju je učio. U gradu se rabolio i
morao je ostati u bolnici. Vjerovao je Ljubanu da će se pobrinuti za zadrugu.
(Lea)
– Učitelj je imao puno povjerenja u Ljubana pa je zato i Ljubanu poslao pismo
dok njega nema da Ljuban bude glavni. I učitelj se razbolio kao i Draga.
(Nika)
Ostali učenici (zadrugari) – dobri, pošteni,
marljivi,složni, veseli, na kraju pravi prijatelji u razredu. Bili su vjerni i
složni jer su vidjeli da zajedno mogu više. (Karolina)
Najdraži lik
– Meni se od likova u romanu najviše sviđa Pero zato što su drugi čistili
snijeg, a on je sjedio. Mislim da je on tu pogriješio. Kad se pridružio ostaloj
djeci on je to djelomice ispravio. (Martin)
– Moj najdraži lik je Ljuban. Svidio mi se jer se snašao i organizirao smjene
zadrugara za razgrtanje snijega. Svidio mi se i zato što se brinuo za bolesne
zadrugare. (Karolina)
– Najviše mi se sviđa Ljuban zato što je bio vođa, što se nije htio tući, bio
je pristojan. Svi su ga slušali i sa svima je postupao lijepo. (Marko)
– Najviše mi se svidio Ljuban jer je dobar, drag i nije sramežljiv. Pomaže
ljudima. (Ema)
– Najviše mi se svidio lik Ljubana zato jer je bio dobar, svima je pomagao,
za sve se brinuo i na kraju je sve Peri oprostio. (Petra)
– Ljuban mi se najviše svidio zato što je prema svima drag i što je svima
spreman pomoći. (Anita)
Najdraži dio
– Najdraži dio mi je bio kada su bili svati. Ženili su se Draga i Pero. Tu su
bili muzikaši, djeveruše i djeveri. Vrištali su, derali se i pištali da je čitav
Jarak odjekivao. Draga, mlada držala se zbilja divno i ozbiljno, ali
nakostriješeni mladoženja Pero nije nikako pristajao uz nju. Ova mi je knjiga
bila super jer je bila ispričana po istinitom događaju i bila je jako
zanimljiva. (Ana)
– Najuzbudljiviji dio u knjizi bio je kad su se djeca igrala vjenčanja.
Vjenčali su se Draga i Pero. Imali su instrumente za sviranje i bilo je radosno
i veselo. Draga nije bila sretna, a druga djeca jesu. Djeca su se jako potrudila
da sve izgleda lijepo kao pravo vjenčanje. (Ema)
– Najzanimljiviji dio priče mi je bio kada je Pero bio sav uzrujan zato što
je znao da će skoro svi glasovati da domaćin bude Ljuban. (Ivan)
– Najuzbudljiviji dio ove priče bio mi je kada je Ljuban vidio da odgrtanje
snijega ide presporo, a Dragi je i dalje bilo loše. Odlučio je da mora ponovno
organizirati svoje zadrugare i pomoći u odgrtanju snijega. Odgrtali su ga golim
rukama. Neki su plakali, neki su pobjegli natrag ali su desetorica odbacivala
snijeg što su brže mogli samo da Draga što prije stigne liječniku. Zadrugari su
se vratili u vagon i čekali da strojevi poguraju vlak preko nasipa. Vlak je
krenuo, a veselju u vagonu nije bilo kraja. Ljuban je potrčao da vidi kako je
Draga. Bio je sretan jer se Draga smiješila i više nije imala temperaturu.
(Karolina)
– Najuzbudljiviji dio mi je bio kad su djeca posjetila higijensku izložbu.
Nekima je pozlilo gledati pluća, crijeva, mozgove i organe. (Magdalena)
Najtužniji dio
– Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada se učitelj razbolio zato što ga je
boljelo srce i mogao je umrijeti, a bio mi je super. (Ana)Najtužniji trenutak u
knjizi mi je bio kada je Pero pustio svog divljeg psa na Ljubana i kada je na
njega bacio veliki kamen. Ja mislim da nije lijepo biti ljubomoran na drugu
djecu kao što je Pero bi na Ljubana. Isto tako nije lijepo kada djeca rade ružne
stvari jedni drugima. (Stela)
– Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada je Draga bila bolesna, a još gore
kad je jedno dijete reklo da će Draga umrijeti. Ljuban je Dragu odnio u
bolesnički vagon gdje su je utoplili kaputima i stavljali hladne obloge.
(Ema)Najtužniji trenutak mi je bio kada su na putu kući morali svojim rukama
micati snijeg, a Draga je bila bolesna. (Lorena)
– Najtužniji dio priče mi je bio kada se Draga razboljela, a nisu imali
liječnika da joj pomogne. (Ivan)
– Najtužniji dio mi je bio kada je putovanju došao kraj. Tada su se morali
rastati od konduktera Lazića s kojim su se sprijateljili. Tužna sam bila i zato
jer sada kada su svi bili složni, svatko je morao krenuti svojoj kući.
(Karolina)
– Meni je najtužniji trenutak bio kada su se učenici razboljeli. Imali su
glavobolje, temperature i još neke mučnine. (Antonio)
Riječ sloga podsjeća me na…
– Mene riječ sloga podsjeća na: slog, složni, složiti se sa nečim, dogovoriti
se, to jest da se svi slože i zajedno rade i odlučuju. (Martin)
– Riječ sloga podsjeća me na nešto jedinstveno, zajedničko. Ako ima jedan,
imaju i svi ostali. (Antonija)
– Sloga za mene znači prijateljstvo, zajedništvo i razumijevanje. „Kad se
mnogo mladih složi tad se snaga stoput množi …” (Petra)
– Sloga je lijepa ljudska osobina kad se ljudi slože oko nekog zajedničkog
djela. (Ivana)
– Riječ sloga me podsjeća na igru, zabavu, druženje i prijateljstvo.
(Ema)
– Riječ sloga podsjeća me na zajedništvo i prijateljstvo. U davna vremena
živjelo se u zadrugama gdje je svaki član imao svoj dio rada, a svi su
zajednički uživali njegove plodove. (Anita)
Zadruga je…
– Zadruga je kad se zajednički radi, kad svaki član ima svoj dio rada i sve
se zajednički dijeli. Treba da svi jednako rade. Da imaju jednake dužnosti i
jednaka prava. Nitko ne smije sebi prisvojiti veće prava ili nametnuti sebe.
Treba da se sami brinu za razred, učitelj se ne treba ni u što miješati, on će
samo dolaziti i naći sve u redu, čisto, spremljeno i mirno. (Petra)
– Zadruga je skup djece gdje se svi poštuju, pomažu jedni drugima, ne svađaju
se. (Nika)
– Zadruga je skupina djece koja su zajedničkim snagama odlučila spasiti vlak
iz snježnog nanosa. Djeca se sama brinu o radu, redu i uspjehu svoje zajednice.
Svaka zadruga ima domaćina koji vodi zadrugu i brine o radu svakog pojedinca.
(Ema)
– Zadruga je organizacija gdje je svaki član imao svoj dio posla, a svi su
zajednički uživali njegove plodove. (Martin)
– Zadruga je zajednica u kojoj svaki član ima svoj dio rada, a svi su
zajednički uživali njegove plodove. Naš je narod u davna vremena živio u
zadrugama. (Patricia)
Naučili smo…
– Čitajući ovaj roman naučili smo da trebamo živjeti u slozi jer jedino tako
možemo nešto postići. Ne smijemo ljude ocjenjivati prema bogatstvu.
(Patricia)
– Roman Vlak u snijegu naučio me je da se trebam radovati
životu, graditi prijateljstvo i ljubav. (Kruno)
– Naučili smo da svima treba pomoći, da se ne tučemo i da ne budemo zavidni
drugima. Treba složno raditi. (Antonio)
– Čitajući roman naučila sam da samo prijateljstvom i složnošću možemo
riješiti svaki problem. (Stela)
– Iz romana “Vlak u snijegu” naučili smo da je sloga među ljudima jako važna.
Naučili smo da je dobro dijeliti s drugima sve. Važno je pomagati jedni drugima,
a pogotovo kad su u nevolji. (Marko)
– Čitajući dječji roman “Vlak u snijegu” saznali smo kako žive seoska djeca.
Kakve su dužnosti i prava članova zadruge. (Hrvoje)
– Čitajući dječji roman “Vlak u snijegu” naučili smo da se zajedničkim radom
može mnogo učiniti, pa čak i onda kada prepreke izgledaju nesavladive. (Ema)
– U ovom smo romanu naučili da velika hvala i podrugljivost ne pomažu previše
već da više odmažu, a sloga i dobrota pobjeđuju. (Antonija)
– Čitajući dječji roman naučili smo da se moramo družiti jedni s drugima i
pomagati, a ne željeti jedni drugima zlo. (Sandra)
– Čitajući ovaj roman naučili smo da moramo biti složni jer tako možemo
riješiti sve probleme. Djeca su bila malena ali složna, uspjela su napraviti
veliki posao. Uz njihovu pomoć vlak je puno prije bio oslobođen iz snijega.
(Lea)
– U ovom romanu smo naučili da moramo biti složni, da si moramo pomagati, da
svi moramo imati ista prava, da svi moramo izvršavati svoje zadatke i onda ćemo
postići sve što želimo. (Petra)
– U dječjem romanu “Vlak u snijegu” naučila sam da ako nas više ima i ako smo
svi prijatelji da ćemo više toga uraditi dobrog nego više lošeg. (Ana)
– Naučila sam da se sve može postići samo ako to mi želimo. (Magdalena)
– Iz ove knjige naučio sam da kad se ružno ponašaš prema prijateljima bez
njih možeš i ostati. Najvažnije je zajedništvo. (Bruno)
– Naučili smo da ne smijemo biti škrti i pohlepni kao što je bio Pero. Svi
moramo biti prijatelji. (Nika)
– U romanu “Vlak u snijegu” naučili smo da ne smijemo lagati, biti ljuti i da
se sa slogom i zajedništvom može puno napraviti. (Martin)
– Naučili smo da ako radimo skupa, jači smo nego kada radimo svatko za sebe.
Važno je zajedno i složno raditi. (Bruno)
__________________________________
Ivana Zglavnik, učenica, 3. raz. – Moja prabaka
Dragica
Ja se zovem Ivana. Moja prabaka Dragica jednom davno išla je u školu u
mjestu Veliki Grđevac i učitelj joj je bio Mato Lovrak. Događaj koji je opisan u
dječjem romanu Vlak u snijegu stvarno se dogodio i moja prabaka
Dragica učestvovala je u njemu. To mi je ispričao tata. Moja prabaka Dragica
njemu je bila baka. Osjećam se ponosno jer imam veze s istinitim događajem
opisanim u romanu.
Kao razred dobro su se slagali, ali Pero je bio bezobrazan i zločest. Jednom
se učitelj dosjetio da se djeca dogovore i naprave zadrugu. I tako su se
dogovorili i napravili zadrugu. Zadrugu su nazvali “ZADRUGA LJUBANOVAC”, a za
zadrugara su izabrali Ljubana. Jednog dana djeca i učitelj su se dogovorili da
odu vlakom u grad pogledati u kino film. Krenuše oni u kino. Kad je film
završio vraćali su se nazad u Veliki Grđevac. Vlak je krenuo, djeca su se počela
veseliti. Došao je kondukter da se upozna sa djecom i učiteljem, međutim učitelj
se razbolio i odvezli su ga u bolnicu i tako su djeca ostala sama. Kondukter je
pozvao Ljubana da mu kaže da usporavaju, jer bi mogli zaglaviti u snijegu. Nakon
nekog vremena vlak stane, a djeca se prestraše. Kondukter dođe i ponovno pozove
Ljubana te mu kaže da su se zaglavili u snijegu. Ljuban je morao tu tužnu vijest
reći đacima pa se dosjetio da bi i oni mogli biti od pomoći. Predložio je đacima
da rukama pomognu odtrpati snijeg, no Pero se nije složio s tim te je pozvao
osmero đaka i dogovorio se da im oni neće pomagati. Kad je Ljuban rekao da se
Pero i osmero đaka preseli u drugi vagon dvije djevojčice su odmah došle k
Ljubanu. Nakon toga Pero i šestero đaka preselili su se u drugi vagon.
U vagonu Zadruge Ljubanovac djevojčice su složile na klupicu svu hranu koju
su đaci imali. Međutim stroj koji je grijao vagone otkopčao se da pomogne
osloboditi vlak, ali se i stroj zaglavio u snijegu, a u vagonima je bilo hladno.
Djeca su se dogovorila da naprave četiri smjene, a u svakoj je bilo šest đaka.
Skinuli su sa sebe sve jakne i prsluke tako da se smjena koja ide van može toplo
obući, jer vani je bilo jako hladno. Djeca koja su bila u vagonima su se
smrzavala. I tako su se smjene izmjenjivale i uspjeli su otkopati stroj i
priključiti ga za vagone. Kondukter je povremeno dolazio da vidi da li je djeci
toplo. Posada je i dalje kopala snijeg da se što prije izvuku.
Djeca su zaspala, a Pero je došao u vagon Zadruge Ljubanovac i počeo im
krasti hranu. Kako je Pero krao hranu krao je i naranče, no jedna mu je ispala i
probudio je jednog đaka. Pero je brzo pobjegao van, ali prekasno jer se đak
probudio i vidio kako Pero trči sa hranom. Odmah je probudio ostale đake. Ljuban
se jako naljutio na Peru i posvađao se s njim. Nakon toga kondukter je pozvao
Ljubana da mu kaže da je vlak krenuo. Jurili su kroz noć punom parom tako da su
brzo došli kući. Djecu su na stanici dočekali roditelji. Pero i moja prabaka
nisu izašli iz vlaka jer je moja prabaka dobila vrućicu pa je zaspala, a i Pero
je također zaspao. Dragičin tata je došao po nju, usput je probudio Peru i odnio
ih je u saonice. Nakon toga je otišao po Ljubana. Tada su tri đaka s Jabukovca
ponovno bila zajedno.
Prabaka Dragica nikada nije puno pričala o tome tako da je tata saznao da je
prabaka Dragica bila u tom vlaku od svoje tete Ružice, kćerke od prabake
Dragice. Tek kad je tata pitao prabaku o tome ona mu je potvrdila da je to
istina. Išli su na izlet u grad i bili su jako uzbuđeni jer se tada nije često
išlo u grad. Padao je snijeg i tada se desio taj događaj.
__________________________________
Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. godine u Velikom
Grđevcu. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu
ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskog. Potom je završio učiteljsku školu
u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne
Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine
seoske. Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u
hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele
za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika
koji su socijalna načela držali važnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela
nego estetska. U Zagrebu je završio učiteljsku školu. Kao učitelj službovao je u
raznim mjestima u Hrvatskoj (Kutini, Velikom Grđevcu, Velikim Zdencima i
Zagrebu). Umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu. Mato Lovrak je pisac
hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjeg realističnog romana:
-Slatki potok i druge priče za djecu (Božićni dar) 1930.
g, Djeca Velikog sela (kasnije Vlak u snijegu)
1933. g, Družba Pere Kvržice 1933.
g, Prijatelji 1946. g, Divlji dječak 1952.
g, Anka Brazilijanka 1956. g. i drugi. Najpoznatija Lovrakova
djela su Vlak u snijegu i Družba Pere
Kvržice.
Ova dva romana snimljena su i kao dječji filmovi. Vlak u snijegu preveden je
na njemački, mađarski, makedonski, poljski, češki i slovenski jezik. Družba Pere
Kvržice prevedena je na esperanto – Đurđevac 1998. g. U djelima Mate Lovraka
nalazimo ljubav za djecu, osjećaj za ljepotu prirode i težnju za socijalnom
pravdom. Mato Lovrak, od nekih zanemaren ili nedovoljno vrednovan pisac,
desetljećima je nezaobilazno ime školske lektire. Njegova su najvažnija djela
tiskana u velikim nakladama. Mato Lovrak pripadao je onoj
skupini književnika koji su socijalna načela držali važnijim mjerilima
vrijednosti književnoga djela nego estetska. Godine 1933. objavio je dva svoja
najbolja romana, od 20 – tak koliko ih je napisao. Riječ je o Djeci Velikog Sela
romanu kojemu je kasnije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice.
U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi
učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se
zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio
na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i
ukorijenjene u realnost dječjeg svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim
i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen
s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo
dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model
romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.
No comments:
Post a Comment